Između mora i zemlje
Geopolitička nauka, nauka koja izučava „zavisnost političkih događaja od
zemljinog tla“, nema naročito dugu povest: naziv „geopolitika“, koji je
prvi upotrebio Šveđanin Rudolf Čelen, pojavio se na samom početku XX
veka. (Nešto stariji, srodan termin „politička geografija“, prvi put je
upotrebljen 1897, u istoimenom delu Fridriha Racela.) Ipak, iako je
geopolitika kao nauka skorašnjeg datuma, stvarnost kojom se ona bavi,
kao i osnovni principi i elementi geopolitičkog mišljenja znatno su
stariji: oni ne samo da su bili poznati od najranijih vremena, već su,
nesumnjivo, igrali značajnu ulogu i kada je reč o tradicionalnim
državama, njihovim interesima, savezima i (spoljno)političkim
orijentacijama. Geopolitičke kategorije odvajkada obrazuju realnost koju
nije moguće zanemarivati ni ignorisati. Izgleda da se, isto tako, i
osnovni geopolitički modeli malo menjaju kroz istoriju: Kartagina kao
primer naročite talasokratske, kolonijalno-trgovačke sile čini obrazac
koji će se u osnovi ponavljati sve do današnjeg vremena. Rim predstavlja
suprotan primer izrazito imperijalne i kontinentalne, telurokratske
moći.
Mada je ime geopolitike relativno novo, ona počiva na veoma starim
izvorima. Osim mitoloških i teoloških koncepcija, prava ishodišta
geopolitičke nauke su tradicionalne oblasti sakralne i simboličke
geografije, te stoga i danas, u značajnoj meri, geopolitika ukazuje na
svoju srodnost sa mnogim tradicionalnim shvatanjima; čak ni u današnje
vreme, geopolitičke kategorije nije moguće svesti jedino na njihovu
ekonomsku dimenziju, ni tumačiti kroz isključivo kvantitativni,
materijalni aspekt. (Ove kategorije, ali i geopolitika u celini, i tokom
XX veka zadržale su svoj naglašeno kvalitativni karakter.)